Za portal majstorikrk.com intervju je dala dipl.ing.arh. Barbara Turčić Gajzler. Ovlaštena arhitektica,
voditeljica odjela projektiranja u tvrtki Marconico d.o.o (ujedno i suvlasnica), sakupila je
dugogodišnje iskustvo i golemo znanje u ovom području. Učeći od priznatih arhitekata i prolazeći
kroz obiteljsku firmu, zauzima vodeće mjesto u arhitekturi i projektiranju na našim prostorima.
Kakvi projekti vas najviše vesele? Kakve preferirate i zašto?
Svaki projekt je izazov i teško je reći kakvi me projekti posebno vesele. Veseli me projektirati,
stvarati…
Najviše volim one projekte ako mogu tako reći koje mogu pratiti do samoga kraja, mislim na one u
kojima sudjelujem u svim fazama projektiranja od ideje do realizacije. Imam sreće da ima dosta upita
i zahtjeva za takvim projektima samim tim i dosta izvedenih projekta. Takvi projekti odlična su
referenca i jedini pokazuju mentalitet projektanta i njegove sposobnosti.
Jako je važno shvatiti da je projektiranje kao i izvođenje proces koji ima nekoliko važnih sudionika i
faza. Sve faze i svi sudionici u projektiranju su jednako važni i niti jednoga se ne smije zanemariti tj.
svakoga se treba jednako uvažati. Sve kreće od investitora i od njegovih želja i mogućnosti, to je
ključno.
Uloga projektanta u prvoj fazi projektiranja je važna u smislu da projektant mora voditi investitora
kroz projektni zadatak, postaviti projekt u realne okvire ( oblikovne, urbanističke i financijske ) i
pažljivo slušati. U tom slučaju dobar rezultat je neizostavan. U procesu projektiranja moji klijenti uče
od mene, ali i ja učim od njih…
Kakva mora biti suradnja investitora i arhitekta?
Suradnja prije svega mora biti iskrena. Jako je važno obostrano se uvažavati i slušati…Kako sam i
rekla projektiranje je proces u kojemu mi projektanti stvaramo prostor za svoje klijente. Prema toj
činjenici ja kao projektantica odnosim se sa velikom poštovanjem, stvarati prostor za neku obitelj ili
firmu velika je čast i odgovornost. Uvriježeno je mišljenje da su arhitekti puni ideja jako kreativni…to
je istina, ali pozadina konačne slike projekta je sasvim nešto drugo. Neprekidan rad i kontinuitet u
radu jako su važni. Kreativnost i inovativnost stalno se treba hraniti novim idejama i upornosti da se
svaki i najmanji detalj dovedu do kraja. Da bi se u tome uspjelo potrebni su sati i sati upornog i
predanog rada cijelog tima.
Odakle crpite inspiraciju?
Inspiraciju crpim iz svakodnevnih situacija, najčešće banalnih jednostavnih situacija. Da bi čovjek
mogao stvarati i kreirati najprije treba znati gledati i vidjeti. Vidjeti detalje, uočavati omjere…. Često
puta ulovim se negdje u nekoj situaciji kako su mi misli odlutale u analizi nekog detalja …
Inspiriraju me materijali. Svaki materijal priča je za sebe, svaki nam može nešto dati što se tiče
estetske i tehničke strane. Pravilna upotreba materijala jako je važna u projektiranju.
Inspirira me priroda, pogotovo boje u prirodi… često puta kada projektiram interijere i kada radimo
na kombinacijama boja razmišljam kako su te palete složene u prirodi. Mi ljudi imamo neku svoju
estetiku i ugodu u bojama, materijalima i teksturama, međutim kada pogledamo kako to priroda
kombinira vidimo da je prava majstorica….
Moj pokretač je ljubav prema stvaranju koju sam od malih nogu učila gledajući svoga Tatu, koji me
je vodio po gradilištima i učio da poštujem svakog radnika i svaku fazu radova na gradilištu. Od malih
nogu bacao me je u vatru i nije bilo puno vremena za snalaženje. Danas mi ta škola puno znači. U
mome poslu jako je važna improvizacija i snalažljivost, jedna moja kolegica zna za mene reći da sam
prava majstorica improvizacije, nisam baš sigurna da je to dobar kompliment ali vjerovati ću da je….
Vaš tim okuplja mlađe ljude… Koji je vaš savjet mlađim kolegicama?
Mladi ljudi moji kolege su moj pokretač i izazov.
Najveće zadovoljstvo i sreća za mene je kada vidim kako napreduju i kao se razvijaju; njihov uspjeh je
i moj uspjeh. Ja se razvijam uz njih i oni uz mene. Dobar projekt rezultat je timskog rada na čelu sa
glavnim projektantom, hijerarhija je bitna, ali najbitnije je međusobno uvažavanje i poštivanje.
U našem poslu najvažnija su stvaralačka i kreativna energija, mladi ljudi puni su takve energije.
Moja životna filozofija je da je uspješan čovjek onaj koji oko sebe stvara tim! Pojam tima za mene je
grupa ljudi koji se međusobno uvažava i poštuje tuđe mišljenje, ali i tim ljudi koji je spreman za svoju
ideju „poginuti“. Ja imam sreću da sam okružena upravo sa takvim ljudima.
Moj savjet mlađim kolegama je prije svega da poštuju svaku liniju koju povuku. Svaka i najmanja i
najtanja linija na papiru ima svoju težinu i razlog da je tamo.
Kako bi objasnili vaš stil u dizajnu?
Tradicija i suvremenost – to je bio kolegij u osmom semestru na mom studiju a vodio ga je prof.
Dinko Kovačić. Mislim da bi upravo njegovo jedno predavanje bilo dobrodošlo u današnjoj situaciji na
planu gradnje i estetike.
Trudim se prije svega poštivati mjesto na kojem projektiram i njegovo okruženje. Duboko vjerujem
da je u svim mojim projektima utkana nit ljubavi i poštovanja prema mojem kraju i krajoliku,
vjerujem da i to drugi vide…
Moj stil određuje i vrijeme u kojemu živim, dostupnost informacija i materijala koji ugrađujem u
svoje projekte. Smatram komplimentom kada mi netko kaže da je prepoznao moje projekte, samim
tim i stil mog stvaralaštva.
Čini nam se da je veliki problem današnjeg urbanizma i arhitekture prostor, odnosno loše
prostorno planiranje?
Da, tu zaista ima materijala za diskusiju, ali svaka medalja ima dvije strane pa tako i ova tema.
Ako govorimo o otoku Krku apsurd je da govorimo o sedam potpuno različitih prostornih planova.
Problem prostornog planiranja je u tome što je ono za prosječnog čovjeka potpuno apstraktno.
Prostor je naš najveći kapital, a prostorno planiranje najbolji i jedini instrument da njime
gospodarimo.
Čitajući prostorne planove otoka Krka često puta mi se čini kao da planeri koji su ih pisali nisu nikada
bili na terenu. Najveći problem vidim na prostorima velikih nagiba terena gdje je neki puta
nemoguće napraviti pošteni projekt.
U svakom slučaju najveći problem vidim u tome što u općinskim odborima za prostorno planiranje
ne sjede ljudi koji razumiju ovu problematiku i nisu sposobni prezentirati planove javnosti. Ključ
svakog projekta pa tako i prostornog plana kako sam kroz ovaj razgovor već više puta naglasila je u
dobrom i jasnom projektnom zadatku. Projektni zadatak za prostorni plan izrađuju jedinice lokalne
samouprave, a planeri slušajući njihove zahtjeve donose rješenja. Planeri plan usklađuju sa
planovima višeg reda i sa željama njihovih naručitelja.
Mislim da sam sa ovime sve rekla i generalno smatram da smo svi odgovorni za prostor u kojem
živimo i da bismo aktivnije trebali sudjelovati u odlukama koje nas se direktno tiču. Pri tome mislim
na sudjelovanje u javnim raspravama gdje se nažalost uvijek polemizira o nebitnim stvarima dok se
bitne stavljaju pod tepih…
Vjerujem da ćemo razviti svijest koliko je važno iskreno i pošteno gospodariti svojim prostorom koji
nam pokazuje koliko je vrijedan pogotovo u ovim teškim vremenima u kojima živimo.